3. regionalna konvencija Mladica u Sarajevu 10-13 August

Od 10. do 13. augusta 2016. godine osam Mladih lečenih od raka u detinjstvu iz neformalne grupe Mladice Srbije (Milica Šimonović, Milica Stanković, Milkica Dimitrijević, Sara Krstić Vladimir Radaković, Miloš Radulović, Dušan Crnokrak, Saša Miletić) i Vladimira Radulovića kao pratioca iz udruženja Čika Boca, učestvovalo je na poziv udruženja “Srce za dijecu” iz Sarajeva Bosna i Hercegovina na 3. Regionalnoj konvenciji Mladica u Sarajevu. Beograd je bio domaćin 2013 i 2014 godine.

Još jednom se pokazalo i dokazalo da su ovakvi susreti veoma korisni i potrebni mladim ljudima lečenim od raka u detinjstvu, a sve u cilju poboljšanja njihovog razumevanja bolesti i sopstvene uloge kao mladih ljudi u delovanju na unapređenju sistema lečenja u zemljama iz kojih dolaza i kao pomoći svojim vršnjacima i njihovim roditeljima u toku i nakon lečenja. Još jednom se pokazalo kolika je snaga u ovim mladim ljudima i načinu na koji mogu i žele da rade na sebi, svom usavršavanju, a ujedno kao što i rekoh pomognu drugima.

Veoma je razočaravajuća činjenica da u okruženju, a i kod nas ne postoji još uvek razumevanje ili to možemo pripisati i greškom nas “odraslih” o potrebi ovakvih okupljanja jer samo tako ovi mladi ljudi mogu da se i kroz poređenja i nekada i takmičenja, pronađu i ojačaju za dalji život i uspešan rad. Ovakva okupljanja su prvenstveno osmišljena da pomognu mladima, a pogotovo onima koja nemaju dovoljno znanja i potencijala za strane jezike da nauče kako da prezentuju sebe i druge, da vide identične probleme mladog čoveka u sredinama drugih nacija, država, kultura i socijalnog staleža. Naravno ovakva okupljanja definitvno pomažu mladima i da se upoznaju sa drugim i drugačijim pogledima na svet i drušvo koje ih okružuje. Pomažu im i da vide gde je trenutno njihovo mesto u organizovanju mladih. Vidan je i takmičarki duh i po nekada možda ti je i seme ljubomore ili zavisti, ali to nikako nisu negativne osobine mladih (kod nas “matorih” jesu) već su samo pomoć u njihovom sazrevanju i odrastanju.

 I ako je bilo obećano, udruženje Krijesnica iz Zagreba nije ispunilo dogovore pa tako prošle godine nismo imali 3. Regionalno nego 1. Intrenacionalno okupljanje Mladica u Zagrebu. Veoma je zanimljivo koliko već na prostoru Evrope ima 1. Internacionalnih. I bez obzira na moja duga razmišljanja šta je tome razlog moj stav je i dalje negativan prema takvom odnosu.

3. regionalna u Sarajevu protekla je u okupljanju četrdesetak mladica regiona kojima je ovaj “naš” jezik razumljim i iz tog razloga uveliko pomaže i olakšava da svako od njih dođe do svoje reči bez straha da se neće dobro izraziti ili da ih neće dobro razumeti što bi sigurno bio slučaj da to rade na engleskom ili nekom drugom evropskom jeziku. Ovim i naglašavam da je u tome i draž i svrha regionalnih okupljanja. Veliko hvala domaćinima na gostoprimstvu i želji da se okupljanja nastave. Bez obzira na, kako kaže naša Milica, na Februar u Augustu, boravak u Sarajevu sigurno je ostavio pozitivan trag na sve nas.

Konvecija je bila podeljena u dva dela. Radionice i predavanja i naravno druženje i upoznavanja. Mladice su bile smešteni u Hostelu u centru Sarajeva. Hostel je pravi zbor za mlade ljude jer na taj način komuniaicija među njima je uveliko jača i slobodnija jer nisu odvojeni po malim dvosobnim ili trosobnim sobicama. Prvi dan upoznavanje Mladica i naravno upoznavanje Sarajeva uz mladog i uvek nasmejanog vodiča.  Da li ste znali da poznata je pijaca “Markale” dobilo ime skraćivanjem nemačke reči za još u 19 veku izgrađen prostor “Market Hale”? Čovek uvek nauči nešto novo.

I ako nije bilo čakajućeg raftinga Neretvom, rezervni plan i obilazak Mostara nadomestio je drugačije planiran četvrtak. Da ne zaboravim naravno i obilazak “Titovog Bunkera” ili jedne od najčuvanijih tajnih prostora stare Jugoslavije. Atomsko sklonište kod Konjica sakriveno u planini Zlatar građeno od 1953 do 1976-7 trebalo je da primi 350 visoko rangiranih funkcionera tadašnje Jugoslavie i naravno Tita i Jovanku. Tajno atomsko sklonište otkriveno je tek 1992, a od 2011 otvoreno je za javnost kao Hibridni muzej. Veče, kako to i dolikuje mladim ljudima bilo je u ritmu rokenrola uz žive tonove ex-yu prostora.

Radionice i predavanja počela su predavanjem doktorke Lorne Zadravec Zaletel iz Ljubljane kao predvodnika Folow up klinike u Sloveniji o mogućim kasnim efektima lečenja i šta su preporuka da do pomenutih efekata i ne dođe. Za Mladice uvek je to novo iskustvo pa i za one što je slušaju treći ili četvrti put. Mladice kažu da svaki put čuju nešto novo i da im često deluje da doktorka Lorna ne dolazi iz struke zvane medicina. Na mlađe, dobar utisak ostavila je i radionica motivacionog govora, a posebno interaktinost na radionici projektne organizacije. Mladice Srbije podelile su se u dve grupe. Jedna grupa učila je nešto novo na radionici komunikacije dok je druga grupa učestvovala na radionici projektnog menadžmenta.

Manji nedostatak na koji smo skrenuli pažnju je nedostatak igara upoznavanja i ajsbrejkera. Ajsbrejkeri su odlične igre koje u startu pomažu svima da se što ranije otvore i zbliže jer tri dana je uvek malo vremena za one koji na ovakvim konvencijama učestvuju prvi put.

Put u Sarajevo imao je velikog udela u građenju još jačeg timskog duha među Mladicama Srbije i pokazalo je da su mladi ljudi učesnici konvencije, ali verujem i svi oni koji dele sličnu ili istu prošlost lečenja, a nisu imali priliku da se sa nama druže, uvek su prvo mladi, mladi željni života, druženja, plača i smeha.

Još jedno hvala domaćinima na spremnosti da se prihvate organizacije i sprovođenja regionalne konvencije uz iskreno nadanje da ćemo svake godine pronaći načine da se mladi sastaju, druže i dele svoja velika iskustva. I naravno sve pohvale na istrajnosti u izgradnji preko potrebne roditeljske kuće.

I da, zaboravih da su se domaćini potrudili da nam obezbede i karte za otvaranje Sarajevo film festivala pa smo svi iskoristili priliku da uživo ispratimo i dodelu nagrade za životno delo legendi filma Roberu de Niru.