Pogađajte ko je prošle nedelje bio na koncertu Davida Guette

Pogađajte ko je prošle nedelje bio na koncertu Davida Guette i đuskao sa 50 000 ljudi od kojih je oko 150 bilo u žutim FUCK CANCER majicama!
Nas četvoro mladica iz Srbije smo prisustvovali još jednom sastanku Youth Cancer Europe sa učesnicima iz  10 evropskih zemalja. Sastanak je održan u evropskoj prestonici mladih 2015, Kluž-Napoka, Rumunija, u organizaciji rumunskog udruženja Little People.
Druženje sa našom Youth Cancer Europe porodicom je otpočelo u velikom stilu. Otišli smo na Untold Festival, i kao što rekoh, đuskali sa 50 000 ljudi uz Davida Guettu i mnoge druge izvođače.  Igrali smo i pevali do zore. Neverovatan je osećaj stajati u velikoj grupi gde svi nosimo žute majice sa natpisom “Fuck cancer”, nebitno da li smo se već lično upoznali ili ne, svi smo đuskali zajedno i dovikivali se kako bismo nadglasali muziku. Mislim da su svi posetioci festivala videli barem petoro Mladica u žutim majicama, pa ni Guetta nije imao nikakve šanse da nas omaši. Kada smo nakon koncerta izneli brojke, ispostavilo se da smo putovali oko 11h, plesali na koncertu oko 7h, a za sve to smo imali energije iako nismo spavali 43h unazad. Fascinantno, ne? Sećam se da sam pred kraj koncerta igrala poslednjim atomima snage. Ali ništa ne može da promeni činjenicu da nam je bilo odlično!


Sledeći dan smo svi bili prilično “mrtvi” od koncerta, tako da smo ceo dan proveli u akvaparku. Išli smo na one velike tobogane, sunčali se, pravili podvodne fotke, još malo se sunčali i kulirali. To veče, nakon akvaparka, imali smo slobodno vreme, tako da su neki isprobavali rumunske klubove i pića, a neki smo isto to (hehe :)) ) Šalu na stranu, imali smo stvarno dobar provod i svi su bili pričljivi i druželjubivi. Na Rumune i njihovo gostoprimstvo smo već navikli, sjajni su domaćini i nadam se da ćemo ih mi isto tako dobro ugostiti sledeće godine na CCI (Childhood Cancer International) sastanku u Beogradu.
Treći dan smo posetili botaničku baštu u Klužu. A uveče smo išli na koktel žurku. Fensi obučeni u večernje haljine, odela sa kravatama, isprobavali smo razne koktele, šampanjce, vina… Muzika je bila odlična, u stilu osamdesetih. Imali smo i veliku tortu sa vatrometom i sve ostalo što već ide uz koktele. ovo je zapravo organizovano u čast nas mladih koji smo se ponovo okupili kako bismo činili neke promene i poboljšali stvari. Sledeći dan su nas odveli u adrenalin park i proveli smo tamo celo poslepodne. Ja sam ovo prvi put iskusila, iako sam izgubila svu snagu na preprekama, zaljubila sam se u adrenalin park. Odlična im je fora: daju ti opremu, pokažu ti kako da je koristiš i puste te da se boriš sam protiv svih onih prepreka koje se ljuškaju. Neverovatna stvar, zaista.
Nakon botaničke bašte trećeg dana,  prešli smo na radni deo našeg sastanka, koji se preneo i na sledeći dan. Advocacy Masterclass je predavanje gde smo učili kako da napadnemo problem i rešavamo ga deo po deo. Mislim da je ovo značajno survajverima (lečenim od raka) u kampanjama koje sprovode. Naučili smo neke termine iz poslovnog sveta koje će nam koristiti u daljem radu Mladica. Čini mi se da se ovim može povećati samopouzdanje, odnosno sigurnost u sebe da nešto možemo da uradimo i završimo bez angažovanja stručnjaka iz različitih oblasti poslovanja. Takođe smo razgovarali o onome što bismo kao evropska zajednica survajvera želeli i mogli da promenimo i koji je sledeći korak koji ćemo zajedno napraviti. Složili smo se da bismo želeli da poboljšamo kvalitet lečenja mladih pacijenata u svim evropskim zemljama, kao i da poboljšamo kvalitet života survajvera nakon završenog lečenja. Zapravo, to je isto ono što mi u Srbiji već radimo, za šta se borimo i za šta ćemo se tek boriti. Sastanci poput ovog nam pomažu da podelimo naša iskustva i proširimo ih na internacionalni nivo, kao i da razmenimo ideje sa drugima i inspirišemo se za dalji rad. Velika je čast kada se baš ti nalaziš među onima koji sede za stolom za kojim se donose odluke, velika je čast što i naša državica  ima pravo glasa u nečem velikom i značajnom što se tiče cele zajednice nas sa onim C koje nas neprestano prati.


Poslednje veče smo imali oproštajnu žurku u dvorištu kancelarije Little People. Napravili su laganicu onako, roštilj, piće, muzika, kao da je tu samo nekoliko ljudi. Oduševila sam se zbog intimne atmosfere i bliskosti između nas, bez obzia što je dvorište bilo prepuno ljudi koji govore različite jezike i imaju različita interesovanja.

Ni ovu našu posetu Rumuniji nećemo zaboraviti, kao što nismo zaboravili ni sve prethodne. Hvala Little People što su nas pozvali i ugostili, hvala Youth Cancer Europe što su bili druželjubivi i komunikativni, hvala Čika Boci što nas je poslao na ovaj sastanak!
Vidimo se u decembru na sledećem okupljanju!

Milica Šimonović