Istraživanje: Bazične crte ličnosti i samopoimanje adolescenata lečenih od raka

Bazične crte ličnosti i samopoimanje adolescenata lečenih od raka

Prema istraživanju sprovedenom 2014. godine (D4.2: Survey report on the Standards of Care in Paediatric Oncology Units European Partnership for Action Against Cancer (EPAAC)) sa ciljem evaluacije implementacije Evropskih standarda nege dece obolele od raka na odeljenjima pedijatrijske onkologije, Srbija u velikoj meri ne ispunjava iste, (nema odgovarajući kancer registar, nacionalnu strategiju, ne postoji sistem podrške pacijentima nakon lečenja ni palijativna nega za decu), a po broju novoobolelih je prva u Evropi. Visoka incidenca i odsustvo programa psihosocijalne podrške u okviru zdravstvenog sistema Srbije za decu i mlade kancer survajvere, opravdava potrebu za istraživanjem čiji bi razultati mogli da doprinesu unapređivanju standarada nege i razvoju psihosicijalnih programa podrške za decu obolelu od raka u Srbiji. Iskustvo lečenja od hronične bolesti, kao što je rak, zbog same bolesti ili medicinskih intevencija koje za posledicu imaju promenu fizičkog izgleda mladih, ometa normalni razvoj slike o sebi u sve tri njene dimenzije: emocionalnoj, kognitivnoj i socijalnoj (Cincotta, 1993).Istraživanje je sprovedeno na prigodnom uzorku adolesenata lečenih od raka (n=23) uzrasta od 11 do 29 godina (M=17.4, SD=4.8), od kojih su 15 osoba ženskog i 8 osoba muškog pola. Podaci su prikupljani tokom trajanja sedmodnevnog rehabilitacionog kampa za decu i adolescente lečene od raka “Mi Možemo Sve” čiji su bili učesnici, a koji je organizovalo udruženje Čika Boca.Cilj je bio da ispitamo bazične karakteristike ličnosti i samopoimanja, da proverimo postojanje povezanosti između stepena izloženosti stresnim događajima tokom proteklih 6 meseci i samopoimanja i da proverimo efekat učešća na kampu na samopouzdanje.Rezultati: Ispitivanje samopoimanja ukazuje na to da su osobe koje su preživele rak, u nešto većoj meri nego pripadnici opšte populacije, sklone da svoje neuspehe objašnjavaju preteranom osećajnošću, odnosno uverenju da ne mogu da kontrolišu svoje emocije.
Sa druge strane, u emocionalnosti kao bazičnoj crti ličnosti takva razlika se ne pokazuje statistički značajnom. Kada je u pitanju generalizovana kompetentnost i percepcija privlačnosti sopstvenog izgleda kao dimenzije samopoimanja, osobe koje su preživele rak postižu nešto niže skorove u odnosu na ispitanike iz opšte populacije. Stepen izloženosti stresnim događajima tokom poslednjih 6 meseci se nije pokazao statistički značajno povezanim sa dimenzijama samopoimanja. Iako self-esteem na početku i na kraju kampa nije statistički značajno različit, vredi napomenuti kao indikaciju da promene na svim subskalama dosledno u smeru poboljšanja.

Detaljno istraživanje možete pogledati ovde.

Poster istraživanja možete pogledati ovde.