\u2026nosim ga u mislilma iz bolni\u010dkih soba\u2026<\/strong><\/p>\n\n\n ,, A gdje je tebi?\u2019\u2019 \u2013 tako po\u010dinju na\u0161i razgovori. Odgovorih : ,, Lijevi i desni sinus, u lijevom veli\u010dine oraha, a u desnom ne\u0161to manje. A tebi?\u2019\u2019<\/p>\n\n\n\n Mira je ve\u0107 odavno u tome. Imala je prvo na nozi, a onda, poslije nekoliko godina i na plu\u0107ima. Mi pri\u010damo o tome veoma otvoreno, bez suza i sa\u017ealjivih pogleda. Mira pogotovo. Nju je prije toga lije\u010dio neki veoma dobar doktor, \u010diji je, mo\u017ee se re\u0107i u\u010denik, moj doktor Beki\u0107. Ima oko 17 godina, iz \u0160apca je. Pravo ime joj je Mirjana, mada nijesam nikad to znala lijepo akcentovati. Ali voljela je ona to, ja sam bila originalna mala Crnogorka sa tvrdim naglaskom. Bila je veoma lijepa, ali i ona bje\u0161e blijeda i mr\u0161ava, poput mene i jo\u0161 mnogo drugih tamo. Upoznasmo se u izolaciji. To je soba broj 2. Niko ne voli taj sobi\u010dak, izolovan i nekako hladan. Tamo si na nekoj granici. Dva kreveta, staklo na vratima, pogledi iza stakla i boce krvi.<\/p>\n\n\n\n No, nastavismo razgovor sa pri\u010dom oko simpatija. Voljela sam da je slu\u0161am. Ipak je ona bila starija i nekako iskusnija. Ja sam bila djevoj\u010dica, iz prigradskog naselja, sa nekom bezna\u010dajnom simpatijom, a ona je ve\u0107 imala momka i sje\u0107am se da bi dugo i sa nekim tinejd\u017eerskim emocijama pri\u010dala o tome. Tako je to na\u0161e po\u010delo.<\/p>\n\n\n\n Jednog marta \u201999 na\u0111osmo se zajedno u njenoj sobi, le\u017easmo na istom krevetu i gledasmo ,,Porodi\u010dno blago\u2019\u2019, \u010dini mi se. Nijesam sigurna, znate kako memorija slabi poslije hemoterapije. Za\u010du\u0161e se sirene, prvi put. Na RTS-u obavje\u0161tenje da je vanredno, ratno stanje i da \u0107e nas bombardovati NATO. Nastade panika, al nas dvije to nekako ne osjetismo. Hrabro , kao i uvijek zajedno u\u0111osmo i u bombardovanje.<\/p>\n\n\n\n Nastupi period na\u0161ih najljep\u0161ih do\u017eivljaja u bolnici, lijepo nam je bilo sve \u0161to nije bilo vezano za bolni\u010dki krevet i igle. Ipak smo morale nekako se boriti protiv svega \u0161to nas sna\u0111e. Djeca su uvijek optimisti\u010dnija. I ja i ona smo bile na zra\u010denju, svakog jutra zajedno i\u0161le dolje u podrum i primale svoju radio terapiju, naravno kad nema sirena. Ja sam bila iscrtana za zra\u010denje, po licu, po vratu,po glavi. Uz nju mi to nije smetalo. U njoj sam imala druga i stariju sestru. Bila sam stotinama kilometara daleko od ku\u0107e, od tate i malog brata, mjesecima. Ali imala sam nju. Znale smo da predve\u010de idemo na vrh zgrade sa raznim liftovima, bolni\u010dkim. Sa vrha bismo posmatrale beogradski zalazak sunca. Majke bi nam brinule, \u0111e smo se to \u0111ele, a jo\u0161 malo \u0107e sirene. Njih dvije su se takodje zbli\u017eile. \u010cesto bi nas obije \u010dekale kod lifta, a mi onako veselo iza\u0161le, ne misle\u0107i na ni\u0161ta. Tako smo bje\u017eale od stvarnosti i prevazilazili muke bolni\u010dke. Mogle smo tada fizi\u010dki da izdr\u017eimo jer smo bile samo na zra\u010denju pa nas to nije iscrpljivalo. Najte\u017ee bi bilo kad bi imale kombinovano i zra\u010denje i hemoterapiju.Tad smo li\u010dile na zombije.Ni to nas nije pokolebalo. Iz nas jezra\u010dila pozitivna energija, pogotovo nakon primljenih boca krvi. Stalno smo pratile brojne koncerte u toku bombardovanja. Iz sobe, naravno. Kovale smo puste planove kako da odemo do Skup\u0161tine i damo podr\u0161ku. Divne vaspitacice su nam nekim aktivnostima bogatile dan. U neko doba dobismo i neke materijale, pa su nam mame \u0161ile zavjese za sobe . One stare su bile o\u010dajne, bolni\u010dke. Htjeli smo svakako nove, vedrije i nekako pravo-dje\u010dije. \u0160ile su nam i marame, mada smo se brzo navikle na na\u0161e male, gole glave i nismo imale kompleks vi\u0161e dal\u2019 smo sa kapom ili bez nje.<\/p>\n\n\n\n Dobismo i dva drugara: Igora i Antonija. Igor mi je bio ba\u0161 dobar drug. On bez noge a vedar i nasmijan. I mama mu poziticna uvijek, uprkos svemu. Mora, zbog njega. Na\u0161 \u010detverac bi \u010desto igrao karte, a nas dvije bismo uvijek imale neke cake kako da ih nadmudrimo. Bile smo nekako pravo osvje\u017eenje za na\u0161e odjeljenje. Mirjana je bila veoma kreativna, \u010desto bi nam vaspita\u010dice davale ne\u0161to da pravimo. Tako su nam dani prolazili, a na\u0161e bolni\u010dko drugarstvo cvjetalo. Pro\u0161ao je i april u Beogradu.<\/p>\n\n\n\n No, jednog dana, dok sam na svu nesre\u0107u bila prikovana za krevet sa sve braunilom i bocom terapije, \u010du\u0161e se zle vijesti. Mirin brat blizanac se ubio. Ubio se \u2013 odzvanjalo mi je. Ona je tek kasnije saznala, \u010dula sam samo vrisku, ali nijesam mogla iz kreveta, ni makac. Nijesam joj mogla ni\u0161ta ni re\u0107i, ni rije\u010d! Nijesam mogla pri\u0107i, biti uz nju. Htjela sam ja to, iako imadoh samo 11 godina. Za\u0161to sam ba\u0161 tad se prikovala uz krevet,terapija i zracenje zajedno. Mama joj je morala oti\u0107. I ona brzo poslije toga napusti terapiju. To je bio kraj, na\u0161 kraj tada po\u010dinje. Moja Mira, sa samo 17 godina, pro\u0161la svakojake nevolje, veliki borac \u2013 sad gotovo. Brat\u2026Brat-blizanac. Kud gore\u2026<\/p>\n\n\n\n Ne sje\u0107am se dalje\u2026Ne mogu\u2026.Znam samo da se jo\u0161 ne\u0161to se na to nadovezalo. Na svu tu muku\u2026 Pro\u0161lo je neko vrijeme. Za nju lo\u0161e nije ni prestajalo. Do\u0161lo je i to, da nakon nekog vremena ja moju Miru vozim u kolicima\u2026Opet se vratio. Nije se moglo druga\u010dije.Sad ve\u0107 slutim i ne\u0161to drugo, ali prosto ne vjerujem u to\u2026 Ni sad. A pro\u0161lo je vi\u0161e od 14 godina.<\/p>\n\n\n\n Moja Mira, iz \u0160apca\u2026I moj Bato, iz Nik\u0161i\u0107a. I moj Igor i Dra\u017eenka iz Bosne, i Aleksandra, i moja Maja, i mali Ne\u0161o, Ka\u0107a\u2026moj Stefan iz Milanovca\u2026I njihove mame.<\/p>\n\n\n\n Izvodi iz bolni\u010dkog dnevnika,<\/p>\n\n\n\n Marija Radunovi\u0107<\/p>\n\n\n\n Marija i Mira<\/p>\n\n ![\"\"](\"https:\/\/cikaboca.mladice.org\/podrska\/wp-content\/uploads\/2022\/11\/marija-287x300-1.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n